Kako podstaći kreativno pričanje kod dece

Pisala sam u prethodnom tekstu o prednostima čitanja bajki i zašto mislim da ih treba čitati deci.

Međutim, samo čitanje je jedan usamljeni segment u izgrađivanju kreativnog pričanja i uopšte samog izražavanja deteta. Jer, taj deo, naučiti kako se izražavamo, je bitan segment koji nam na neki način posle pomaže tokom školavanja, ali i karijere.

Sećate li se onih silnih sastava u školi na temu kako ste proveli raspust?

Pa sedite ispred tog praznog papira i ne znate kako da krenete.

Ja se sećam,veoma dobro.

Prvi put sam se susrela sa idejom da dete vežba da samo priča bajku kad je starija ćerka imala 5 godina. Tog proleća u vrtiću dobili su zadatak da sami osmisle svoju bajku. Posle se to nosilo u vrtić a onda su dobijali da međusobno čitaju tekstove.

Neke priče su bile kraće, neke duže. Neke polukopije, neke prosto fenomenalne.

Moja se tada nije snašla.

Nisam ni ja. Nisam znala kako da je podstaknem, inspirišem, a da ne vodim ja, već da je ona koja komanduje.

Sad, dve godine kasnije imam bolji uvid u sve (kao i uvek svi, zar ne?).

Kako naučiti dete da priča priče?

  1. Čitajte sa detetom priču

Za početak, čitajte više puta neku priču koja se detetu veoma dopada. Usput, povremeno postavite detetu pitanje šta misli da će se sledeće desiti. Time ga podstičete da razmišlja kako to funkcioniše jedna priča. (Naravno, ako ste već čitali istu, smanjite doživljaj sa pitanjima, jer će vam možda reći da već znaju sve. A onda ode čarolija čitanja.)

2. Uzmite običan događaj tog dana za polazište

Pričanje priče možete iskoristiti da sa detetom prodiskutujete o nekom događaju tog dana. Običnom. O drugarima, kuci iz parka, kolima pored kojih ste prošli. Još ako je to neki događaj koji liči ili na bilo koji način asocira na neke priče i bajke koje ste čitali, može da bude pravi podsticaj za pravljanje svoje priče.

3. Vremenska struktura

Sva dobra priča ima dobru vremensku strukturu. Pomaže osobi koja priča priču da ostane na svom kursu. Stoga, kad započinjete sa pričanjima priča, ubacujte na početke nekih segmenata ova fraze, da pomognete detetu u navigaciji priče (“Bio jednom/nekada davno…”, “I jednoga dana…”, “I zbog toga…”, “Zatim je…”, “Sve dok jednom…”, “I od onda…”, “Kraj.”). Vodite računa da to kažete stvarno u pravim momentima. Jer, na to se nadovezuje sledeće:

4. Ne požurujte ih

Dajte im koliko god vremena žele. Ako ih požurujete možete ih obeshrabriti i učiniti samo da batale na pola. – Ovo je nešto što sama još uvek učim, pa nemam dodatni savet. Kad god pokušam da ih podstaknem (budimo realni, samo što ne dubim na trepavicama), završi se tako što neko od njih kaže da on/ona više ne želi da učestvuje.

5.  Pomozite im da osmisle koncept

Nekad je i odraslima teško da osmisle koncept priče – te ko su junaci, ko su negativci, gde se odigrava radnja, kakav je kraj,… a kamoli deci. Pa im za ovo puno koristi ako imaju konkretne stvari za pomoć.

Mi smo koristili slike različitih pojmova koje smo isekli iz novina i onih silnih reklaminih materijala.

Zatim, tu su porodične fotografije (pričanje porodičnih “kad sam ja bio mali” priča su uvek favorit, ako ništa ne upali).

U jednom periodu sam stalno na internetu pronalazila razne ilustracije i besumično ih štampala i plastificirala, pa bi nasumično iz fascikle izvlačili jednu po jednu, ređali i tako dobijali priču.

Tog tipa su i didaktičke kockice pričalice koje imamo, a koje sam nabavila od Toft studia. Bila je to jedna od onih dopadanja na prvi pogled i želela sam da ih isprobamo. (A svidelo se i klincima, čak su neko vreme nosali ih sa sobom da pokazuju drugarima u vrtićima, muzičkoj školici, na igralištu,…).

I naravno, tu su njihove omiljene igračke, spremne za avanture u novim pustolovinama (Mada, priznajem, za ovu ideju je kumovao crtani “Priča o igračkama/Toy story”. Jer, “znaš, mama, igračke su žive kad mi spavamo”.).

6. Ne odustajte prebrzo

Iako ćete se verovatno osećati pomalo, pa, smotano u svemu ovome (nemojte reći da sam samo ja takva), dajte sebi i deci priliku. Pokušajte bar 3 večeri pre no što kažete da to nije za vas/njih.

Možda će se i oni stideti, možda su mali perfekcionisti, možda se plaše da neće biti zanimljivo ili šta god. A vaše podsticanje i uopšte to zajedničko pokušavanje može im doneti samo dobro.

Ako imate još nekih saveta, pišite.

POKLON

A kako bih podstakla i vas da počnete da osmišljavate svoje priče i bajke sa decom, imam jedan poklon – komplet Kockica pričalica.

Kako da budete baš vi dobitnik?

  1. Zapratite, ako već niste FB stranicu Mama iz magareće klupe.
  2. Zapratite FB stranicu Kockice Pricalice.
  3. Podelite našu Fb objavu o ovome javno/public na svom profilu.
  4. Možete učestvovati do petka, 24.03.2017. u 22 časa.
  5. Dobitnika ću odrediti putem sajta random.org.

(U nagradnoj igri mogu da učestvuju svi koji imaju adresu na teritoriji Srbije. Troškove slanja snosi organizator.)

Tekst nastao u saradnji sa Toft studiom.

Podeli!

6 comments

  1. Код нас постоји ритуал препричавања данашњег дана пред спавања. Невероватно којих се све детаља сете, а сад већ јако лепо повежу целу причу. Поред тога, причало смо им приче о девојчицама, па оне на основу радње закључе да причамо о њима. Рекла сам већ да је старија Пепељугу препричавала у првом лицу, а њих две већ дуже време играју улоге, тако да бајке и цртаће “драматизују”…

    1. Da, i kod mojih dvoje starijih je to igranje uloga iz priči i crtaća sad baš aktuelno.
      Imam ideju da napravimo pozornicu kad ugrabim malo vremena, da to podignemo na jedan drugi nivo.
      (Samo da nađem vremena. 😀 )

  2. Pretraživala sam ovu temu po netu i naišla na vaš tekst od pre skoro 2,5 godine. Tema uvek aktuelna. Igračka Drvene priče napravljena je baš sa ovom idejom, da deci razvije maštu, da ih oslobodi i da postepeno sama ispričaju svoju priču.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.