The Versatile Blogger Award – kad blogeri podrže jedno drugo

Pre desetak dana počela sam da primećujem blog-postove koji su svi sadržali u svom naslovu “The Versatile Blogger Award”.

I kako da ne klikneš da vidiš o čemu se radi, kad u naslovu stoji to “award”?

I počnem tako da čitam Mirnin blog (pošto je jedan od onim koje obavezno pratim) i – naiđem na ime svog bloga.

Što je dovelo da skrolujem tekst gore i još jednom pročitam, pažljivije, o čemu je reč.

Šta to dođe “The Versatile Blogger Award”?

TVBA

To je simboličan vid podrške od strane kolega blogera. Nešto što kaže – e, ovaj bloger je vredan pažnje, ja ga pratim, pratite ga i vi. I meni, koja takve “blogerske igrice” pratim već par godina, ovo je doza samopouzdanja (Mirna, hvala ti na ovome!).

I tako, sednem ti ja tada ispred računara i krenem da pišem ovaj tekst, a tamo pobrojana pravila i među njima – pobrojte najviše 15 blogova sa wordpress-a (druga pravila su:

-zahvaliti se osobi koja vas je nominovala;

-objaviti pravila igre;

-objaviti sliku sa nazivom igre;

-napisati 7 stvari o sebi).

I tu stadoh. Shvatila sam da je većina blogova koje pratim na blogspot-u i u nedostatku vremena zbog priprema rođusa i putovanja koje mi je predstojilo, tekst je završio u draft-u.

U međuvremenu, videh da je mnoštvo njih suptilno izmenilo pravila i da su počele da pljušte nominacije za kolege blogere, bez obzira na kojoj platformi pišu, pa razmislih da ipak dovršim ovo.

Dok je sve to bilo na stand by, uhvatih još 2 nominacije, na blogovima Imam nešto da kažem i Bitno i nebitno. Hvala vam!

Pa da krenemo.

7 činjenica o meni

1. Verujem u ono da za sve postoji to neko pravo vreme.

Neko će to definisati sa “sve se dešava sa razlogom”, ali ja nisam takav fatalista niti želim da mislim da nemam kontrolu ni nad čim. Jednostavno, za sve postoji zašto i kada.

Meni najjači lični primer toga je brak. Muž i ja smo išli u gimnaziju u odeljenje i za te 4 godine razmenili – možda 10 rečenica. Bukvalno. I stalno pričamo “da mi je neko rekao da ćemo završiti zajedno…”. I, eto, na kraju, za ovih 20+ godina koliko je prošlo od kad smo se upoznali, duže smo u vezi.

2.A kad spominjem muža, na to se nadovezuje jedna stvar od koje dobijam alergiju. Konstatacija da ličimo kao brat i sestra.

Doduše, nekad to i nije tako loše jer na elegantan način eskiviraš dalja pitanja na temu “na koga liči koje dete”.

3.Introvertna sam osoba.

Kako kaže muž jedne moje drugarice posle svakog pojavljivanja na TV-u ili u novinama – “Eno one tvoje introvertne drugarice!”, možda ne liči ponekad tako. Ali jesam.

Volim dobre razgovore (ako su polemike, još i više!), ali kontakte sa ljudima,… uh, pod moranje.

Ništa što dobra knjiga ne može da izleči.

4.Čitam ljubiće.

Da, znam. Crvenim. Al’ priznajem, još uvek kupujem na kioscima ljubavne romane koje gutam u dahu.

A onda se mužu pravdam da je to neki od starih koje sam izvukla iz šteka.

5.Patim pomalo od opsesivno-kompulzivnog sindroma.

Knjige na policama ređam po autoru, žanru, ediciji, veličini. Klince maltretiram da igračke slažu po centrima za igru i da sve tako grupišu. Prevrćem očima kad je nekome haos u gepeku.

Jedino, iz nekog razloga, mi brisanje prašine, usisavanje i slične aktivnosti izlaze van tih okvira. Hm…

6.Aktivizam i volontiranje su bitne stavke u mom životu.

Pretpostavljam da su to neke stvari koje se lepe za tebe od malih nogu, ali oduvek je to neko pomaganje i osećam da si koristan bilo i jeste bitno.

Iako se danas to baš ne vrednuje, nadam se da ću isto preneti svojoj deci u anamet.

7.Nepopravljivi sam optimista.

Spolja. I uvek ističem da mi je čaša polupuna. I, znam, često nerviram okolinu u vezi toga.

Al’ ispod toga mislim da sam veoma realna. Često i surova (prema sebi). Samo što je to nešto onako, lično, za samo mene.

I to je to. Iskupih tih 7 stavki, pa sad da se vratim “normalnom životu”.

A pre toga, ovo je popis nekih meni dragih blogova:

Skitarnik

Lova do krova

Mamin svet

Porodična žena

Aleksandra Birta

Pišem tamo gde je sve po mom

Letnje igralište

Zrno pozitive

Bebina mama

Mamino vreme

Kasijobeba

Putovanje sa ukusom

Mama i dete

Život van grada

Cy3a

… i tek kad sam ispisala ovih 15, shvatila sam da ih imam još nekoliko za preporuku. U nekoj narednoj igri…

Podeli!

10 comments

  1. Za činjenicu br. 2 sam i ja pomislila isto, barem ne moraš objašnjavati na koga djeca liče   ali vjerovala ili ne, već sam više puta vidjela parove koji si jako liče, i uvijek sam imala dojam da je poseban sklad među njima.

    Drago mi je da si napisala tekst, makar i potrajalo malo duže (i u mom slučaju je bilo isto). Lijepo je, barem ovako virtualno, upoznati bolje drage mi blogere :*

    1. Hvala tebi, pre svega, što si se setila mene. 🙂
      Jeste, lepo je bolje upoznati drage blogere. Iako već kroz tekstove se da naslutiti kakvi su. Lepo je i kad dodatno sebe predstave.

    1. Videla sam da si odradila. Nisi jedina, ima vas još. 🙂 Al jednostavno sam želela da vas nekako pobrojim zajedno nekim mojim možda čitaocima, a koji još nisu otkrili vaše talente. 🙂

    1. Nije. Hahaha… Preživela sam.
      Hvala tebi još jednom.

      A što se tih tački tiče, one meni nekako i idu pod ruku. Zar ne? 🙂

  2. Hvala ti draga. Ja nikako da se uhvatim ovog posla, i sve je teži jer su svi koji mi padaju na pamet već isprozivani. Ali potrudiću se ovih dana.

    1. Ja ti već negde rekoh (napisah) da si mi srodna duša. 😉 Tako da se podrazumevalo da si na mom spisku.

  3. Nemoj zameriti, ali imamo toliko sličnosti!!!!
    Drago mi je da si nominovana jer si to zaslužila 🙂

    1. Draga Olja,
      tako nešto nema šanse da mogu da zamerim. 🙂 To je, iskreno, za mene pohvala, jer ono što se da naslutiti iz tvojih tekstova i komentara, jedinstvena si.
      Hvala ti!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.