Vodič za roditelje: kako jesti slatkiše, a da klinci ne vide

Praznici su za nama. Zaostalih slatkiša i grickalica na sve strane. Klinci šta su pojeli do sada, pojeli, sad je vreme da se “vrate” na zdrav(ij)u ishranu. Slažete se, zar ne?!

E sad, ostaje pitanje onih slatkiša. Naravno da ih u današnje doba nećemo bacati, stoga neko se mora žrtvovati (Vi i partner se dogovorite međusobno o podeli dobara koja su na raspolaganju, da ne bude tu nekih nesporazuma).

slika preuzeta sa www.nibis.de
slika preuzeta sa www.nibis.de

 

Ali ima jedan nezgodan Marfijev zakon: kako se budete približili kuhinji (ostavi ili gde već krijete čuvate slatkiše), tako eto klinaca za vama.

“Mama, šta radiš?”

“Ništa.”

“Kako ništa? Jel to nešto jedeš?”

“Jedem hleb, uzela sam parče.”

“Ti, mama, jedeš nešto slatko. Ti i tata uvek jedete nešto slatko. Uveče kad mi spavamo, vi stalno nešto jedete.”

“Otkud ti to? Ne jedemo.”

“Jedete, jedete. Čula sam vas. Jel to jedeš moju čokoladu?” (oprez: poslednje pitanje je trik pitanje. Šta god da odgovorite, doći ćete u situaciju da pokazujete da je čokolada još uvek tu – a, ili je više nema, ili će krenuti debata “daj mi moju čokoladu da čuvam”.)

Tokom vremena razvili smo taktiku. Prvo, većinu stvari držimo u frižideru, pa i ono što ne ide u njega. Vrata frižidera nas skrivaju od ostatka sobe.

Drugo, čokoladu (ako je ona željeni predmet) podelimo u više delića, tako da samu akciju “uzmi komad i progutaj bez žvakanja” stvarno i odradimo (skoro) bez žvakanja.

Pomaže i sklanjanje u posude koje stoje u ćoškovima, na visokim (za klince) mestima, iza nečeg većeg i neprozirnog – sve gde je zaklonjeno sa vidokruga deci.

Kod određivanja prioriteta u redosledu konzumiranja slatkiša, kreće se od onih koji se najmanje sviđaju klincima i za koje znate da neće jesti (ili će zagristi i ispljunuti). Time odlažete da dođete u nepriliku da nemate šta detetu da date, ako već želite da ga častite slatkim. Plus, ako dete i vidi da jedete nešto i zatraži da proba, ako je nešto što ne voli ostaće vam više.

Jedna od velikih problematičnih situacija jeste kako otvoriti kesu sa grisinama, kad su sve te kese šuškave. Vrlo jednostavno je rešenje: otvoriti ranije u toku dana i skloniti na sigurno da deca ne vide da deca ne prospu. Ništa im se neće desiti, neće omekšati, izgubiti na ukusu (nemojmo se lagati – do kraja dana ćete sigurno pojesti sve).

Bonus situacije su: deca su u vrtiću, nosite na posao, deca spavaju, imate nekog u gostima.

Prijatno!

Podeli!

12 comments

    1. Uči je od početka da ne vidi. Jer ako misliš da još ne konta i da ima fore, već je kasno. 🙂
      A najgore je što uvek najviše vole baš ono što ti najviše voliš. 🙂 Marfijev zakon roditeljstva. 🙂

  1. Na blogu http://creactiveallaround.blogspot.com/ ooodmah sam kliknula na ovo, nisam još ni svoj link ostavila tamo na temi EX YU Blog party!
    Pošto sam se slatko ismejala odoh sad da ostavim link za svoj blog dok mi dečaci još spavaju, a možda maznem i koji keksić usput, he, he.
    Inače, stariji ima 2 godine i 4 meseca, i uuuuuvek provali tatu kad ovaj krene da uzme krem/keks/čokoladu. Ja se zato ni ne trudim da jedem bilo šta dok je on u blizini. A mlađi je još mali, 3 meseca ima, on je još miran i daleko od tog zla zvanog slatkiši.

    1. Draga Jovana,
      drago mi je što mi što te je nasmejao tekst. 🙂
      Možda tati dati koji predlog više kako da bude neprimetniji? 🙂
      A bez brige, ne sumnjam da će se i mlađi brrrrzo pridružiti sa svojim detektivskim njuhom. 🙂

  2. Jaoooj, mene ovo ceka. Uzevsi u obzir kakvsi fanovi slatkisa smo muz i ja, zamisljam samo kakav ce nam sin biti. Vec sada smo se muz i ja tukli oko poslednjeg komada, kako li ce biti kada nam se nas deran prikljuci 🙂 Cuvacu ovaj tekst da se podsetim nekih korisnih saveta!

    1. Učite ga od malih nogu da voli neke druge slatkiše (one koji vas dvoje baš “ne mirišete” posebno). Možda to bude od pomoći. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.