imunitet

Šta radimo kad nam imunitet opadne

Jedno od najčešćih pitanja koje dobijem kad čuju da imam petoro dece je – kako uspevaš?

Kad ti ovo upute osobe koje su i same roditelji, ono sadrži svoj nastavak, a to je – kako uspevaš da se izboriš kad se svi istovremeno razbole?

Iz nekog razloga čini se da je to teža situacija od one kad se razboli jedno po jedno. Nije.

Ovih dana naša kuća više podseća na bolnicu, a police su prepune lekova. Brojimo tri bronhitisa, jedan laringitis i jedno nedefinisano povraćanje.

O, da, i jedan slomljeni zub, sreća, mlečni.

Moram da priznam da me je sve ovo pomalo zateklo. Iza nas je jedan poduži period gde smo se udarnički držali, i pored svog svakodnevnog tempa koji imamo.

Zaboravila sam kako je kad pokleknu.

imunitet

Starija ćerka je imala godinu i po kad je krenula u vrtić. Beše to mučne dve godine kad je više odsustvovala kući bolesna, nego bila tamo.

Pokušavali smo sve živo. Ok, skoro. Nakupovala sam sirupa i preparata za imunitet raznih vrsta, ali nekad mi se činilo da, kako počne da ih pije, tako se razboli.

Čini mi se da bih o tome mogla bar još dva teksta da napišem, bez problema.

Na to je naša stara doktorka otišla u penziju, a nova me je iznenadila savetom da joj dajemo probiotike u jednom periodu, pa posle kraće pauze ili korišćenja bilo kojeg preparata, ponovimo isto.

Kako može tamo neki probiotik da bude od pomoći? U mojoj glavi to je skoro kad da piješ vodu, iako sam svesna značaja dobrih bakterija i kako one rade.

Iskreno, nisam se posebno udubljivala u sve to kako to radi, samo sam prihvatila da radi. Iako je to „samo“ probiotik.

Sve dok se nije rodilo naše drugo dete, atopičar.

imunitet

Verujem da svi koji imaju decu sa atopijom prolaze isto – edukuješ se i zato što moraš i zato što želiš. Jer, dete prolazi povremeno kroz teške periode i jednostavno, želiš da mu olakšaš.

Tako sam kroz edukacije saznala o značaju korišćenja gore pomenutih probiotika. Naime, danas se smatra da očuvan tzv. mikrobiom štiti da različiti negativni agensi ne prodru u telo. To je koža, ali i creva.

Čak veliki deo imunog sistema je smešten u crevima i ako on bude narušen, eto nama od proliva do alergijskog dermatitisa i astme.

U crevima dobre bakterije ugrožavaju one loše, i dok je skor takav, sve funkcioniše sjajno.

Ali kad zaređate kao mi sada, pa su neminovni i antibiotici, onda je jako lako se ta ravnoteža poremeti i da imate smrdljive, zelenkaste, kisele prolive. Više puta na dan. Dok se cela pelenska regija ne upali i postane jako bolna.

Verujte mi, naučili smo iz težeg iskustva.

Kupovali smo mi probiotik, nije da nismo uzimali. Većinom sam slušala kako nije bitno koji probiotik uzimamo, svaki je delotvoran. Ali nekad se dešavalo da probiotik jednostavno “ne radi stvar”.

Tek sam vremenom saznala da ipak nije baš potpuno svejedno koji probiotik uzmemo, koliko ima broja jedinica kolonija, a možda i bitnije – i koji bakterijski soj je uopšte u pitanju.

A tu je i nedoumica koliko procenata te probiotske kulture preživi dok dođe skroz do creva. (Više o probiotskim kulturama možete pročitati u članku – Zašto je važna probiotska kultura i kada? )

I, evo, ovu sezonu je otvorila baš najmlađa, i to, na žalost, odmah uz antibiotik. Iako su starijih četvoro u školi i vrtićima, i svesna sam da je pomalo neminovnost da je ona izložena potencijanim infekcijama, a opet se nekako nadaš da se to neće desiti i da će je zaobići.

Tek je to pomalo strašno, beba koja tek započinje sa uvođenjem namirnica, a treba nekako da je zaštitiš. Dovoljno je bila jedna doza leka, pa da dobije proliv.

Ovog puta smo saznali za Waya kapi što je u mnogome olakšalo situaciju – i probiotik i vitamin D, pa još u kapima i lako za primenu.

Kako sam pomalo čudak pa stvarno i čitam upustva za lek, tako sam pronašla da one sadrže baš te neke dobre mlečnokiselinske bakterije, baš onaj soj koji štiti kad se piju antibiotici. U obliku u kom su, preko 90% prođe do creva bez problema, pa nije ni čudo što su se stolice sutradan već stabilizovale.

A stariji klinci su pride dobili novu zanimaciju. Koliko brzo vi možete da kažete Lactobacillus rhamnosus GG?

imunitet

A kako još pomažemo da se što pre oporavimo?

Provetravanje prostorija. Kad sam imala oko 10 godina, pročitala sam negde u savetima kako svakodnevno treba luftirati sobu bar 15 minuta. Sećam se, tih dana sneg, ledenice vise sa prozora, a ja uporno svakog jutra otvaram prozore. I to sam usvojila i nastavila.

Menjanje posteljine. Imamo naviku da na neke dve nedelje menjamo posteljinu, ali kad su prehlađeni, to činimo češće. Ništa bolje za eliminaciju od pranja i vrele pegle.

Pileća supa. Svi već znamo taj savet da se sprema supa kad smo bolesni, ali ovo prevazilazi samo predanje. Njeno dejstvo je stvarno, a kako obično ne budu raspoloženi ni za kakve posebne obroke, ovako budem sigurna da unesu dovoljno i tečnosti i soli koje izgube znojem.

Čokolada. Nikad dovoljno serotonina.

Masaža. Koliko je to blagotvorno verovatno ne moram da objašnjavam, a meni je bitna stavka da dokazano deluje na podizanje imuniteta. A i, maženja nikad dosta.

Podeli!

2 comments

  1. Upravo smo zalečili troje dece posle desetak dana bolovanja. Prvi put su bolesni istovremeno. Zapravo su retko kada bolesni. Recimo da 2x godišnje bude neka temperatura, ali nikad ne stigne do antibiotika. Sada su baš bili pokošeni i to svi zajedno. Leže deca svud po kući, spavaju, gore, kašlju, sline, povraćaju…. Najveći problem je bio što svi samo i jedino traže mamu. Stalno razapeta – kome pre prići, pomoći, uzeti u naručje…?! A i mamu negde u međuvremenu trese viroza. Uh!
    Ma pregurali smo i to.
    U svom tom ludilu, zapitala sam se, upravo, kako li je kad ih je više?! Kolike ruke i koliko naručje moraš imati za sve njih?! I koliko probiotika? 🙂

    1. Jeste, treba izbalansirati kome kako kada, kad se svi razbole.
      Ali, posle svih ovih sad već godina, čini mi se da u tim periodima “radim” na nekom flight modu, ne osećajući ni umor, ni iscrpljenost, ni glad. Tek par dana kad se sve stiša, kad sve prođe, stigne me onako, naglo.
      Naručje je dovoljno veliko za sve. Guramo se na smenu, a znači i kad su jedni uz druge, onako, zajedno, blisko. Ne mora uvek skroz uz mamu ili tatu. Al uspemo nekako svi da se pokrijemo zagrljajima i maženjima.
      Probiotika? Pa treba. 🙂 Nije to toliko puno ako je u tečnom obliku. Ili se bar čini tako. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.