Pre izvesnog vremena naišla sam na Instagramu na profil pod nazivom Organizirajte se. Oni koji me znaju, mogu da pretpostave da sam na tako nešto odmah počela da njuškam o čemu se tu radi i šta može od saveta da se primeni.
(Može sve.)
Otkrih da se iza profila krije blog istog naziva, a koji krije piše Petra P.
Petra je mama jedne Sofije i time je dobila svoj odeljak i na portalu SuperMame.hr.
Kako sam, naravno, kao tipična radoznala baba, prvo pronjuškala deo “upoznajte me”, otkrih da je Petra moj sabratim po introvertnosti, pomalo kontrol frik, perfekcionista (nismo li svi?), ne voli kafu, voli trešnje, pazi na gramatiku i ne voli da iznosi mišljenje pred grupom ljudi (ali voli dobru raspravu 1 na 1).
A kad sam pročitala da je i ona serijski ubica cveća, prepoznah u njoj srodnu dušu i pozvah je da gostuje ovde kratkim intervjuom.
Naravno, da bi podcrtale sve te “organizaciono-perfekcionističke osobine”, imamo za vas i jedan poklon na kraju teksta. (Inače, kod Petre na blogu možete naći dosta besplatnih podložaka za različite planere i liste, i to besplatno.)
1.Otkud ideja za blog baš o organizaciji?
Oduvijek sam bila prilično organizirana (znači još kao klinki mi je soba uvijek bila „uredna“, pravila sam razne TO DO liste ni ne znajući da se tako zovu, u školi su svi od mene posuđivali škare i selotejp jer su znali da imam sve potrebno itd.).
Ni tada, a ni kao već odrasla osoba nisam tome pridavala neku posebnu pažnju sve dok jednog dana na YouTube-u nisam naletjela na kanal koji se bavio organiziranjem. Isprva sam se malo začudila jer stvarno nisam znala da oko organiziranja postoji cijeli jedan pokret i da ono može biti čak i profesionalno.
Tako sam ja pratila sve te silne kanale, stranice i blogove i odlučila početi sa svojim (dragi i ja smo tada taman bili pred vjenčanjem pa se poklopilo da ima dosta toga za organizirati što je značilo puno materijala za blog). Blog je u stvari kao neki dnevnik te moje organizacijske pustolovine – od organiziranja vjenčanja pa preko projekata u stanu i sad u kući.
2. Šta ti je organizacija olakšala u životu, a šta iskomplikovala?
Olakšala mi je dosta toga, no mislim da se sve svodi na prestanak gubljenja vremena. Ljudi vrijeme gube na prilično nebitne stvari – traženje predmeta koji im trebaju (ne znaju gdje su jer im stvari nemaju svoje mjesto), odijevanje (vjerujem da vam je poznata situacija kad stojite pred punim ormarom, a ne znate što obući), kupnju namirnica (šećete trgovinom bez plana što kupiti, a onda završite i sa stvarima koje vam ne trebaju) itd.
A što mi je zakomplicirala? Hm, to što neki (čitajte: moj dragi) znaju da jaaaako volim organizirati stvari pa mi prepuštaju i svoj nered, ha ha ha.
Šalim se, ali u principu mislim da nema sad neke negativne strane (ili ju ja još nisam našla).
3. Da li je organizovana osoba ustvari ona koja ima potrebu da drži sve pod kontrolom ili se to
ipak može naučiti/usvojiti?
Mislim da mi koji smo „prirodno“ organizirani ipak jesmo malo kontrol frikovi (pišem sad u svoje ime, ali mene organizirani prostor smiruje – od svih stvari i događaja koje mogu i ne mogu kontrolirati, ovo mogu).
No, s druge strane, uvjerena sam da je organiziranje vještina koja se može naučiti, a ljudi za njezino usvajanje dobiju motivaciju tek kad sami uoče koje im benefite ona donosi.
4. Gde ljudi obično greše kod organizacije, iako misle da su organizovani?
Po meni je najveći problem organiziranje stvari koje se ne koriste.
Ljudi znaju nakupovati raznih košarica i spremnika i onda u njih „utrpati“ sve i svašta, posebno stvari koje zapravo ni ne koriste.
Taj prostor i te stvari uistinu i jesu organizirane, ali ako bolje razmislimo, to zapravo nema smisla.
Ljudi troše novce da bi spremili stvari na koje su već bespotrebno potrošili novce.
5. Kako je organizatorka Petra P. prošla tranziciju na ulogu majke?
Mislim da nas na ovu ulogu ne može ništa pripremiti. Dok niste majka možete otprilike shvatiti prema pričanju drugih, ali potpuno shvatiti tek kad to postanete. I onda tek skužite što vam je vaša majka cijelo vrijeme govorila, ha ha ha.
Mislim, možete organizirati tehničke pojedinosti (pripremiti sve stvari za dolazak bebe, pojednostaviti kuhanje obroka i čišćenje i sl.), ali ono u glavi će vas možda i iznenaditi i uhvatiti nespremne (ja se još uvijek čudim tim nekim svojim reakcijama prvih mjesec dana s bebom).
Naravno, s vremenom sve sjedne na svoje mjesto, no stvari nikako ne mogu biti iste kao prije – isti ćete posao u početku raditi dvaput duže, jednu te istu stvar ćete napraviti milijun puta (čitajte: pospremanje igračaka), počet ćete raditi jednu stvar, krenuti na drugu pa na petu, a ni prva nije završena, a nepredviđene situacije će vas ponekad izbaciti iz takta.
6. Pošto sa decom često budu nepredviđene situacije, kako se prilagođavaš izmenama planova
i obavezama?
Iskreno, još radim na tome. Svjesna sam da ne može sve ići „po planu“ (mislim, i bez klinaca se znaju događati nepredviđene situacije, a kamoli s njima), ali ipak ima dana kad bih se najbolje vratila u krevet.
Za izbjegavanje takvog scenarija naučila sam da ne planiram u jednom danu obaviti sto stvari, nego TO DO listu razumnije napisati. Bolje napraviti, ne znam, 3 zadatka, nego 4 i onda se gristi jer niste stigli napraviti još dva. Isto tako, mislim da si je u danu dobro ostaviti i „mjesta“ baš za takve situacije.
7. Misliš li da su deca organizovanih osoba sklonija organizaciji ili naprotiv?
Sigurno je da će djeca u početku oponašati ono što vide da rade i njegovi roditelji. Ako su oni organizirani vjerojatno će to „pokupiti“ i djeca. No, ovdje na umu treba imati i to kakvo je dijete tip ličnosti (ne znam, netko jednostavno nema potrebu složiti knjige prema abecedi) i na koji način voli organizirati stvari (da mu je sve vidljivo, da je sve iza zatvorenih vrata itd.).
Ako djetetu namećemo neki svoj način organiziranja koji njemu ne odgovara, mislim da bi to moglo imati kontraefekt.
S druge strane, može se dogoditi i da dijete „neorganiziranih“ roditelja kao odrastao čovjek postane organiziran jer mu kao djetetu nije odgovaralo živjeti u takvom okruženju.
Napomena: fotografije su lično vlasništvo Petre P. i kao takve podležu autorskim pravila i zabranama preuzimanja, kopiranja i prosleđivanja.
Kao što gore najavih, u saradnji sa Petrom, pripremile smo vam nedeljni planer vannastavih aktivnosti za decu. Možete ga preuzeti besplatno ovde ili klikom na samu sliku planera. Gornja, narandžasta polja služe za imena dece, a u bela upisujete satnicu i vrstu aktivnosti.
Ideja više: planer možete štampati i plastificirati, pa pisati flomasterima, a naredne sedmice jednostavno izbrisati alkoholom napisano i upisivati novo.
Moje ime je Milena i ja sam Mama iz magareće klupe. Kad čuju da imamo 6 dece, prvo nam kažu da smo hrabri, a onda da smo ludi. A zatim nas pitaju kako se snalazimo. O životu jedne višečlane porodice, o pitanjima roditeljstva, ali i ličnim nedoumicama, ovaj blog je zamišljen kao oaza gde se drugi roditelji mogu ohrabriti, jer svi, koliko god dece da imamo, prolazimo isto. Ponekad sam freelance pisac. Ponekad sam samo revoltirana. Mrzim nepravdu. Nepopravljivi sam optimista.
